Jučer. Danas. Sutra. Minuta prije ponoći.
Ključ prodire u bravu sjećanja, zatim hladna kvaka, topla svjetlost, stepenice prema nebu, žlica, vatra, igla, ništa, namještaj iz Ikee, otac i sin, daljinski od televizora, i Duh Sveti. Stari je spavao snom pravednika, a Sebastijan je stajao, osupnut. Privlačila su ga svjetla grada na prozoru. Poželio se stopiti s njima.
–
brije 